06 February 2013

How to bring a Blush to the Snow

Beograd, 26.01.2013. Slatki bivsi (Brace Nedic, bez a, 7)
Tearpalm & Pt predstavljaju Osvit





Drustvo okupljeno u Slatkom bivsem imalo je zadovoljstvo da se, taman kada se grad smirio pod neznim slojem snega, upozna sa Osvitom, delom koje je nastalo kao rezultat zajednickog rada Pitija i Tearpalma. Beogradska premijera je na mene ostavila jos bolji utisak od samog albuma - kao jasnije utemeljenu i izglancanu celinu koja se krece po vrlo pitkim ambijentalno-gitarskim pejzazima uz dosta voljenog i pomalo mracnog elektro-zvuka svojstvenog za Tearpalma.

From the long forgotten garden, on a ship tie to the mast
I'm sailin' over to Damascus, driven forward by the past


Pitijeva downtempo gitara je dosla do veceg izrazaja i bila ta koja je najvise doprinela osecaju udobnog ljuljuskanja u pasend zagrejanim kupeima sa velikim prozorima. Mozda i nije tako lose sto nisam dovoljan poznavatelj njegovog stila, te sam mogla da se bez ikakvih referenci neoptereceno upustim u zvuke.
Tearpalm je tokom svojevrsnog (i vrlo plodnog) egzila na jug pokazao svoj dasein kroz energicne koncerte i zanimljive saradnje (Damjan Brkic (Crno dete, Klopka za pionira), Crocodile Tears, Pt (Goribor)) i kroz vise novih albuma ("2", "5", "Ghost Cumulus In Belgrade Night Sky", "The Complete Tale of Karma Sleuth", a kao najsvezije - ucestvovanje na odlicnoj kompilaciji "Fusion Mutation 2"), medju kojima je i "Osvit" koji pruza pomalo drukcije, mozda i neocekivane setnje (no sa jasnim upozorenjem!). Ostavivsi prostor za nova istrazivanja i pustivsi da se njihovi senzibileteti nadju na pravom mestu - stvoren je jedan primamljiv i osvezavajuci gotovo klupski zvuk.
Verovatno najlepsa stvar u citavoj prici za nas okolo je sto ovakav dar svako ponaosob moze da razvija u sta god pozeli. Drago mi je sto ovo putovanje jos uvek nije zavrseno, mislim da se polako nazire sledeca stanica ;)


And in the long forgotten chaos, sits the one I'm looking for
Sailing over to Damascus, landing on this desert shore


"Sakriven II"





Dok su mi se na albumu najvise svidele "Geburah" i "Gaia Rock", najjaci utisak tokom nastupa mi je ostavila prearanzirana "Gaia" koja je sva bila u nekom pretecem tonu i dizala tenziju do katarzicne zavrsnice.

"Gaia" u potpuno drugom ruhu


"Geburah"






Nisam zaboravila na sjajne video uradke - koji su se utemeljili kao bitni proteini koncertne snage - sada tako osvezeni, jarkih boja u novim kompozicijama i vise dosli do izrazaja sledece veceri tokom nastupa na domacem terenu u [Panic Room] Zici, gde smo slusali Tearpalm u osnovnoj postavi koju cine Marko, Dimitrije i Marina i koji garantuju dobro uklopljene neobicne spojeve i tu divnu melanholiju isprepletanu bukom, posebno izrazajnu na zivim nastupima.






"Untitles (For Sandra)" i od ~ 7:50 "Citizen Cain"


I vecer pre smo slusali eksplozivnu "120 Days of Sod Off" i oslobadjajucu "No more terrible Sons", meni posebno dragu stvar, koja tad bez Dimitrija i svojstvenih mu bravura ipak nije dovodila do takvog implozivnog stanja svesti kao ovde >


"No more terrible Sons"


Dimitrijevi izleti i melodicni detalji dolaze do posebnog izrazaja tokom duzih improvizacija noseci sa sobom gotovo prijateljski i optimisticni zvuk, najradije vidjen tokom "1999-2009" koja je u stalnom trazenju svog konacnog oblika. Posle tolikih koncertnih godina bilo je i ocekivati da ce se iz Markovog i Dimitrijevog senzibiliteta oformiti nova, povremeno ukrotljiva, neman. Ne bunim se, naprotiv.

Nova buka kao zavrsnica (pitam se u sta ce se izroditi ovo? :D )

"120 Days of Sod Off"






.

https://vimeo.com/marraj
http://plavotkivo.bandcamp.com/
http://tearpalm.bandcamp.com
http://soundcloud.com/tearpalm

0 comments: