Victoria (Sebastian Schipper, 2015)

​​ Ne znam da li vise iko svraca u moj prilicno zapusteni kutak, ali resih da se javim i skrenem paznju na nesto. Radi se o zanimljivom filmu koji sam gledala pocetkom leta i koji ce svi posetioci ovogodisnjeg GeteFesta u Beogradu, Novom Sadu i Nisu imati prilike da vide (u Dvorani Kulturnog cenra Beograda (DKC) vec za koji dan)

"Victoria" je novi film rezisera i glumca Sebastijana Šipera (Sebastian Schipper), autora meni vrlo dragog filma "Ein Freund von mir", jednog od najprijatnijih filmskih iznenadjenja koja su mi se desila u poslednje dve godine. Slika nam berlinsku noc, tokom koje pratimo Viktoriju, koja iz usamljenosti prihvata poziv nepoznatog momka kojeg je srela na izlasku iz kluba i pridruzuje se njegovom drustvu u zabavi. Prica ide nekom putanjom koju bismo svi vec i ocekivali, ~ voze se na biciklu, malo duvaju, malo piju, bude nekih poljubaca, a onda dodje do totalnog preokreta i film poprimi dosta drukciji, adrenalinom nabijeni, ton. Namerno cu ovde malcice pokvariti iznenadjenje i reci da nece biti nikakvih izivljavanja i nepotrebnih brutalnosti - zapravo mi se jako svidja sto prica nije skrenula na tu stranu, te oni sa slabijim stomacima nikako ne treba da se plase filma.

No, nista od ovog ne cini film posebnim, vise cinjenica da je ceo snimljen u jednom potezu, iz jednog kadra.

Skoro dva i po sata filma gledalac se nalazi toliko blisko protagonistima i u centru desavanja - uvek smo na korak od njih - i toliko je uvucen u stvarnost sa njima da ni jednog momenta nema predaha. Nas dvoje smo se oboje po izlasku iz sale slozili da nas je film dosta umorio. (Ako ga jos neko pogleda, mogao bi javiti kako se osecao po zavrsetku ;) ) Odmah sam se zapitala - a kako li je tek bilo glavnom filmskom paru?

Gluma je odlicna, toliko da se do kraja zapitamo da li je zdravlje glavne glumice ugrozeno na neki nacin. Lice i pokreti simpaticne spanjolke Laje Koste (Laia Costa) u momentima gotovo bolno docaravaju osecaj usamljenosti i zudnje za pripadanjem, ali i stalozenost i snalazljivost koja ce doci do izrazaja u drugom delu filma. Pored glavnog para, Laje Koste i vrlo harizmaticnog na neki ~ulicni nacin, Frederika Laua (Frederick Lau), jednu od glavnih uloga igra i samo okruzenje u berlinskoj cetvrti.

Nisam htela da citam puno recenzija (gotovo sve nemacke novine su imale hvalospevne tekstove) niti detaljnih objasnjenja o procesu snimanja (ako ih je i bilo?), ali prepostavljam da je i te kako bilo nevidljivih upravljanja situacijom, koliko god sve delovalo prirodno i spontano. Ono sta je posebno je odnos kamere i Viktorije, stvarno ne znam kako izgleda spremati se za ovakvu ulogu, da li je uopste bilo prave probe, kao i kako je uopste i scenario smisljen - da li je vise toga bilo predodredjeno ili je bilo mnogo vise improvizacije koja je pratila put..

Mozda sam nesto vise ocekivala imajuci u glavi spomenuti raniji Šiperov uradak, takodje mislim da je bio duzi nego sto je potrebno, no ovo je svakako film koji je prosto zanimljivo iskusiti. Sto se mene tice, ja sam kao i u voznji, ipak ljubitelj pre sireg i nesto staticnijeg kadra, i pregledne ravnice, ali povremeno je lepo smestiti se i u planine koje donose nepoznate vidike svakom sledecom krivinom.

"Viktorija" je na programu GeteFesta u nedelju 11. oktobra u 21:00 u Beogradu, dok ce tacna satnica za Novi Sad i Nis biti naknadno objavljena. Pogledajte i ostatak programa, ima dosta primamljivih filmova, mozda i najvise do sad kada je u pitanju ova manifestacija.

Victoria @IMDB
Victoria @fijmovi

Cinema am Rossmarkt, Frankfurt
02.07.2015.

Dalje // More >>

FEST 2015: Cudna boja suza tvoga tela

Obecala sam da cu biti vrednija, ne? :) Slede utisci o frisko gledanim filmovima na FESTu koje ispisah na mojim Fijmovima i krecem od dva sjajna ostvarenja koja nemaju ama nista zajednicko.

 "L'etrange couleur des larmes de ton corps" (Bruno Forzani, Helene Cattet, 2013)

A man returns home from a business trip and discovers that his wife is missing. After failing to find her within the building he calls the police and slowly - thanks to the exceedingly odd story told to him by the exceedingly odd woman who lives upstairs - becomes increasingly obsessed with the idea that she has never left at all and whatever happened to her happened somewhere within the walls of the utterly gorgeous apartment building they call home

 Definitivno namenjem ljubiteljima stilizovanog giallo zanra, "Cudna boja suza tvoga tela" (kakav naziv!) je kao stvoren da vas gotovo paralise svojim lepotama ali istovremeno i opomene da ste se ipak nasli na opasnoj teritoriji, muceci vas pomalo sa insistiranjem na pokazivanju svog znanja o formi i pravilima igre, bas kao sto i glavne junake belgijski duo muci iritantnim zvonjenjem, femme fatalle devojkama sa bodezima i predivno art-novo-dekorisanim tajnim prolazima.

 Meni je dosta prijao pogotovo kada se osvrnem na celokupnu atmosferu i vizuelnu stranu (sta reci za zgradu) koja kao da je vremenski smestena u nekom davnijem i kako bi nam se moglo uciniti ukusnije namestenom periodu. Mogao je slobodno trajati i pola sata krace posto je bilo vise repetitivnih stvari bez kojih smo mogli (ne mislim na onu scenu sa zvonjenjem koja je bila bas efektna vec neke druge) ali nije da to nisam ocekivala s obzirom na njihov prethodni film, "Amer". Ovo je za mene bolje ostvarenje jer nije cisto slavljenje zanra koliko je Amer, vec ima neceg vise privlacnog u sebi.

Twitchfilm:

It's a launching point that seems clear and simple on the page, so you would be forgiven for assuming that Strange Colour would be clear and simple on the screen as well. You would be wrong. Stunningly beautiful to look at, yes, with every frame filled with utterly gorgeous art direction. Immensely stylish? Oh, a big yes there as well, Forzani and Cattet pushing their camera movements, editing and sound design choices far into the forefront with frequently inspiring results. But simple? Straightforward? If that's what you're looking for you are in absolutely the wrong place.

Despite the simple premise The Strange Colour Of Your Body's Tears is, if anything, more experimental than was Amer. Time behaves oddly, logic seems to loop and fold back in on itself, the story splinters and diverges frequently. Like Amer, Strange Colour is meant to be an experience felt somewhere in the subconscious, the experience following some sort of dream logic as it becomes progressively odder and odder with the visuals and ultra-aggressive sound design combining for a potent sensory experience. Laced with the sort of violence and sexual content that was the giallo movement's stock in trade - and again using a soundtrack with music lifted from classics of that age - it's tempting to reference Strange Colour as a sort of neo-giallo, a term applied frequently to its predecessor. But it's not, really. It's something else, a strange new language that uses those familiar elements as their base while going off in some other direction. And while it may very well be the case that Forzani and Cattet are the only ones who really speak that language at present - a fact that many will find frustrating as they try to work their way through it - there is a definite fascination with trying to unlock its mysteries.

Dakle...sve je tu (kuca, stepenice, golisavost, nozevi/bodezi, koza, krv, ~mracne strane licnosti, krupni planovi ociju, momenti "taman sam shvatio sta se desava kad..", karakteristicna muzika i sta sve ne - mogu se prepoznati toliki filmovi)

Sto se tice muzike koja kao i uvek cini sastavni deo atmosfere, vecinom su to dela iz 70tih i tu je ocekivano i Morikone, ali u filmu to sve zvuci jos bolje :)

 Pomalo mi je i zao sto ne gledam ovakva ostvarenja nevino - bez ikakvog iskustva sa filmovima koje slavi - i u tom smislu mogu da zavidim onima kojima je ovo prvi, velicanstveni dodir sa lepom stranom horor umetnosti.

Takodje se ipak nadam da Brunov i Helenin sledeci film nece biti u ovom fazonu, vec da ce nam dati nesto sasvim drukcije sa istaknutijim licnim pecatom.

Nije za svaciji ukus, no mislim da ce onim izdrzljivim filmofilima kojima nedostaje lep horor pruziti uzitak. Ako krenete da se razmisljate izmedju Amera i ovog (mislim da nije potrebno gledati oba), definitivno se pozabavite sa Cudnom bojom.

 @IMDB
Dalje // More >>