24 October 2025

XIXA @ Hafen2, Offenbach, 18.10.2025.

What a blast!

U subotu sam u dragom klubu Hafen2 slušala mistični psihodelični rok iz Arizone, uz mnogo folklora i kumbije - XIXA. Čita se čiča, da, da, kao ona čiča morada o kojoj smo Basti i ja svima pričali posle povratka iz Perua! Čiča je pivo od ljubičastog kukuruza a mi smo kao mala deca pili čiča moradu - sok od ljubičastog kukuruza skuvanog sa koricama ananasa i nekim začinima (osetih karanfilić npr.). Ali čiča** (Cumbia Peruana) je i vrsta muzike odande, koja spaja peruanski folklor sa Anda, kumbiju (koja dolazi iz Kolumbije) i psihodeliju, dok ovaj bend daje svoju nešto mračniju i pustinjsku varijantu iste.

Žao mi je što sam ih tek ove godine prvi put slušala (hvala Hafen2!) - bend ima iza sebe nekoliko albuma i EP-jeva i uz probrane pesme sa njih trenutno promovišu posledni album Xolo, koji govori o mističnom putovanju jedne osobe u pratnji psa (El Čolo, pas bez dlake tipičan za Meksiko (i generalno celu Južnu Ameriku)), mitskog pratioca duša na putovanju kroz majansko/astečko podzemlje. Pesme su na španskom i na engleskom; razigrane, plesne i ponekad mračne. Uživanje je i gledati četverac pred nama: u prvom redu su tu Brajan Lopez u šljokičastoj košulji (moja deca pogotovo odobravaju i žele istu) i Gabrijel Saliven koji se smenjuju na akustičnim i električnim gitarama i vokalima u širem rasponu (i koji su, kako sam posle pročitala, članovi i bendova Calexico i Giant Sand), dok su iza njih basista Hikit Korbel i bubnjar Vinston Votson. Sve ovo pruža mnogo varijacija unutar samih pesama i čini ih veoma zavodljivim. Moram da pohvalim malobrojnu publiku koja, premda nemačka, izgleda nije mogla da odoli te smo se svi prepustili na milost bendu.

Do sledećeg gledanja evo kratkih uspomena sa ove večeri:

Apanoayan



Cumbia del paletero* (samo delić)


*Paletero je sladoledžija pa je ovo Sladoledžijina kumbija:
Imaju sladoled na štapiću 
Imaju papaju i limun
Imaju sladoled na štapiću 
Imaju i jagode i kokos 
Ako želiš ananas ili limun 
Imaju sladoled na štapiću 
Pojedi jedan od manga

/
Paletas hay
Paletas trae
Tiene papaya y de limon
Paletas hay
Paletas trae
También de fresa y de coco
Paletas hay
Paletas trae
Si quieres piña o limón
Paletas hay
Paletas trae
Cómete una de mango
La cumbia de paletero

 








**Imali smo prilike da čujemo mnoge čiča-pesme po ulicama, kafanama i, najviše, dok smo se vozili kombijima i ostalim javnim prevozom po peruanskim predelima. Pomalo je i teško odoleti joj, pa sam ja verovatno od tad pomalo zaražena zvucima iz Perua i Južne Amerike generalno. Posle sam uz Shika Shika kolektiv otkrila mnogo kumbija umetnika/sastava koje i dalje relativno često slušam.

--------- English :) ------------- 

On last Saturday evening I listened to mystical psychedelic rock from Arizona, with a lot of folklore and cumbia - XIXA, in the dear club Hafen2. 

It reads chicha, yes, yes, like that chicha morada that Basti and I told everyone about after returning from Peru! Chicha is a beer made from purple corn, but we actually loved and drank chicha morada - purple corn juice boiled with pineapple skins and some spices (I felt cloves, I think).  

But chicha** (Cumbia Peruana) is also a type of music from Peru, which combines Peruvian folklore from the Andes, cumbia (which comes originally from Colombia) and psychedelia, while this band gives its somewhat darker and desert version of the same. I'm sorry I only listened to them for the first time this year (thanks Hafen2!) - the band has several albums and EPs behind them and with selected songs from them they are currently promoting their last album Xolo, which tells about the mystical journey of one person accompanied by a dog (El Cholo, a hairless dog typical of Mexico (and in general the whole of South America)), a mythical companion of souls on a journey through the Mayan/Aztec underworld. The songs are in Spanish and English; playful, dancing and sometimes dark. It's also a pleasure to watch the foursome in front of us: in the front row there's Brian Lopez in a glittery shirt (my kids especially approve and want one) and Gabriel Sullivan who take turns on acoustic and electric guitars and vocals in a wide range (and who, as I later read, are members of both the bands Calexico and Giant Sand), while behind them are bassist Hickit Korbel and drummer Winston Watson. All this provides a lot of variation within the songs and makes them very seductive. I have to praise the small audience who, although German, could not resist and we all danced and surrendered to the mercy of the band. Until the next viewing, here are some brief memories from the evening.

**We had the opportunity to hear many chicha-songs in the streets, bars and, most of all, while we were driving in vans and other public transport in the Peruvian countryside. It's a bit hard to resist them, so I've probably been somewhat infected with sounds from Peru and South America in general since then. Afterwards, with the Shika Shika collective, I discovered a lot of cumbia artists/groups that I still listen to relatively often. 


Dalje // More >>

05 January 2025

Pregled moje koncertne 2024.

Grails, Laibach, The Shivas, Toyboys, Einstürzende Neubauten, LHD, Baba Zula i Kreidler


~~ Grails @ Das Haus, Ludwigshafen, 27.4.2024. ~~

 
Pre tri nedelje sam slušala ponovo najvoljeniji Grails uživo. Ono šta je u startu razlikovalo ovaj koncert u odnosu na onaj u Lajpcigu pre 7-8 godina je da je ovde bilo ljudi koji su ciljano došli na koncert jer slušaju bend, dok je onomad bilo dosta studenata i njima bliskih koji su tu bili verovatno više jer je se dešava neki koncert, nego baš sam bend. U oba slučaja je Mare bio kraj mene. Iv, mladić mojih godina* koji je stajao uz mene, i ja smo se opili od muzike, a posle koncerta proćaskali pa sam saznala da ima još ljudi koji zbog koncerata odlaze daleko. (Setih se svog putešestvija vozom iz Beograda do Praga da bih slušala Nojbautene). 



Očekivano su svirali novi album Anches en Maat (kao onomad Chalise Hymnal) ali su se našle i neke starije stvari poput Origin-ing koja je bila apsolutni vrhunac večeri i vinula me visoko u oblake (inače pesma sa prvog albuma koji sam čula od njih, Burning off impurities - otkrio mi ju je Mare <3).

Evo divne Evening song sa ovog albuma:



Kosta koji hipnotisano gleda ovaj snimak na kompu; jedva čekam da poraste dovoljno da možemo zajedno na koncerte!


*Nisam sigurna da je neko od 40 leta više mladić, ali neobično mi je da kažem "muškarac" ili "čovek" koji je stajao pored mene...jer to čovek u mojim očima oslikava nekog jako ozbiljnog i dosta starijeg. Nemam pojma.

 

~~ Laibach @ Batschkapp, Frankfurt, 15.5.2024. ~~ 



 

Minut-dva sa koncerta Lajbaha pre neki dan: 

U okviru nove Opus dei turneje prvi deo koncerta su činili Brat moj, Mi kujemo bodoćnost, Vier Personen (otvorila), Država, Ballad of a thin man, Alle gegen alle i još po koja, a posle "možda ćemo se vratiti" pauze, tokom koje smo kao i na početku mrdali kukovima uz loop sačinjen od nekoliko sekundi pesme Leben heißt Leben, se nastavilo sa Leben heißt Leben, Leben - Tod i ostalim sa Opus Dei albuma. Za kraj su nam svirali pesmu koju "su intenzivno slušali u busu tokom prethodne turneje" pa naterali i nas - I want to know what love is. Poslednji povratak na scenu posle takvog veselja je pak bio udarac u želudac sa Strange Fruit i snimcima razorenog grada.

Solidno popunjen Batschkapp ali tako da je moglo ugodno da se igra i vidi scena. Die beste!

Alle gegen alle

 

Loop tokom pauze



I want to know what love is






~~ The Shivas @ Schon schön, Mainz, 12.6.2024. ~~ 







 

Kakvo prženje! The Shivas su takođe iz Portlanda (kao i Grails) i priredili su nam ludu, bučnu vožnju sa osmehom kroz svoje albume. Zvučali su kao da ih ima još makar toliko na instrumentima, neverovatno je kakvu punoću zvuka imaju. Mislim da su podigli ceo klub na noge, bilo je i nekoliko zadovoljnih vrisaka poput mog, kad su krenuli prvi taktovi omiljene pesme - Gloria. Pazarih majice i ufotkah se sa <3 Kristin Leonard. Koje sam sreće da su na njihovoj mini-turneji po Evropi prošli baš kroz - Majnc! Ako su me Grails ostavili u nekom poletnom i snenolikom stanju, onda su the Shivas učinili da ne skidam kez danima!

The Shivas - Stalking legs
 




The Shivas - Start a fire


Kao predgrupa bio je tu frankfurtski pank trojac, TOYBOYS koji su nas dobro zagrejali. Bih ih čula ponovo.





~~ Einstürzende Neubauten @ Batschkapp, Frankfurt, 8.10.2024. ~~ 

Kako je Bačkap bio prilično pun kada sam stigla i nisam našla baš neko sjajno mesto, nisam se latila fotkanja i snimanja, znajući da će biti sigurno mnogo toga na internetu. Novi album "Rampen" nisam slušala pre odlaska na kocnert, htela sam da mi to bude premijera, baš kao i sa "Alles in allem" pre dve godine (tek ću iskopati snimke na starom kompu i pustiti ih u etar), i glavni utisak mi je da je dosta miran. Uglavnom su svirali njega, ništa od mojih želja poput Alles wieder offen ili Dingsaller (ultimativne plesne numere, imho), ali je zanimljivo da kao i prošlog puta je bilo ljudi koji su između pesama tražili Susej - i kasnije ga i dobili, baš kao i na prethodnom koncertu u visbadenškoj klaonici (Schlachthof). U paketu smo slušali Sonnenbarke i Befindlichkeit des Landes <3, i pored Sabrine mislim da je sve ostalo bilo sa poslednja dva albuma. Bliksa je uvek raspoložen za neke crtice između pesama - stand-up komičar parekselans - detalje koji možda nisu za širu javnost, poput priče o pesmi koju im je poručila neka francuska šansonjerka, koja izgleda nije znala kome se obraća sa svojim zahtevima, još je htela i duet, tako da smo od te neuspele saradnje dobili pesmu "Besser isses" - "bolje je":



~~ LHD @ Elektropionir, Beograd, 24.10.2024. ~~ 

Da uhvatim ja i nešto u Beogradu, i to ne bilo šta, već tzv. Ex-Bambi Molesters! Bad Music ih je poveo na mini-turmeju po Srbiji i jako mi je drago da sam se tad zadesila tu. Videh i neke stare poznanike, mah-mah za njih! Komentarisali smo da nas ova muzika baca u neki film, kao da smo deo OST-a za novo kultno ostvarenje. Bastiju se muzika jako dopala iako mislim da takav neki surf-rock nije baš mnogo slušao, jedino mu je nedostajao vokal, šta sam i očekivala. Drugo prženje ove godine i podsetnik da moram malo češće da ih slušam! Ubeđena sam da sam snimila jednu stvar ali ne mogu naći ništa.

 
~~ Baba Zula @ Central Station, Darmstadt, 21.11.2024. ~~

Baba Zula imaju uvek novi album vredan pažnje, a ovaj je učinio bend jos svežijim na sceni, čini mi se više nego ikada do sad! (Ili sam se ja samo obradovala novom koncertu kao malo dete) 


 

"İstanbul Sokakları" (Istambulske ulice) je izašao nešto malo pre našeg koncerta te sam imala priliku da ga i čujem pre toga, ali nisam shvatila do gledanja da Perikle više nije u bendu. Kakva šteta, čovek je prosto pojava i kao neki dobri duh iz čarobne lampe! Ne bih rekla da je tu umesto njega, ali gledali smo i novu članicu benda Esme (Muratovu ženu, mislim) koja između ostalog ima ulogu i vokala. U dvema pesmama smo čuli neku za mene ne toliko poznatu igru sa jezikom koju Esme samouvereno izvodi (tako zamišljam neko obraćanje poglavice ili dominantne životinje svom krdu) - poslušati npr. Pisi Pisi Halayı. Neke od novih pesama deluju dosta kritički (o novcu, stanju u Turskoj - smanjenju sloboda, femicidu, ekološkim problemima turizma, a na kraju prve izvedene pesme bila je i poruka da Nemačka treba da se probudi - o, slažem se!). Usemplovani zvuci Istambula (žamor, železnička stanica, ptice) su stopljeni u kratke solaže - primetićemo da ove pesme u nazivu sadrže reč "taksim" a to je upravo kraća improvizaciona solaža, koja je nekad davno bila popularna forma uličnih muzičara. 

Slušali smo naravno i stare hitove - vrhunac koncerta mi je bio nešto drugačiji aranžman Özgur Ruh. Murat je bio raspričan, govorio je o nekim uzorima (pesniku Mesimiju - "nepoznatom" pesniku čije pesme svi znaju ali ne i ime njihovog tvorca - to je valjda i najveći dokaz nečije veličine, primetiće Murat), te kako je sklepao neke svoje instrumente i kakva su im imena (mali saz se zove patuljak (mislim da je "đuđe"?), ne znam koji instrument se zove raketa), i tako. Basti jako voli njihove koncerte jer imaju lep odnos i dijalog sa publikom koji se zaustavi taman da ne krene u pravcu podilaženja. Ovog puta nisu sišli u publiku, ali ne moraju baš ni svaki put! Posle koncerta smo samo na kratko pozdravili bend, pitala sam ih kada će ponovo u Srbiju, te rekoše da nisu ništa planirali, ali bi možda mogli na leto. Ako neko zna promotere koji bi se zauzeli, eto prilike :)

Ovde su dva kratka inserta, druga pesma počinje na oko 00:54




~~ Kreidler @ Hafen 2, Offenbach, 14.12.2024. ~~

Kreidler slušam po treći put, u istom klubu Hafen2. Čim sam videla da imaju novi album "Twists (a visitor arrives)" i spremaju turneju, pomislila sam da moraju svratiti ponovo. Moje radovanje koncertu je bilo još veće čim sam shvatila da će me tih dana posetiti moj dragi prijatelj Milan, te da ću moći da podelim ovo iskustvo sa njim, koji dotle i nije nešto slušao bend, ali je bio veoma otvoren da ih vidi uživo. Avangardni neo-kraut začinjen elektronikom koji uživo zvuči još bolje i prosto te tera na mrdanje. Kao i prošlog puta, bilo je dosta ljudi koji su igrali (poznata je moja primedba da ljudi na koncertima u Nemačkoj većinom stoje nepomični), pogotovo jedan dosta stariji čovek koji je svima dao zadatak - bilo me je sram da ga usnimim, ali trebalo je, makar deset sekundi, pa to puštati svima u vidu "how to be cool, edition for dummies" :D Usnimih samo jednu pesmu i to malo iz lošeg kutka pa zvuk nije verodostojan, ali neka stoji kao mali vremenski zapis. Ono šta volim kod bendova je kada i pored predstavljanja novog albuma prođu kroz svoju bogatu zvučnu istoriju, i to je sa ovim bendom gotovo zagarantovano (Jaguar je bio najveći hit). Ali novi album zvuči o p a k o! Kraj koncertne godine zbilja nije mogao bit bolji.
 




 
 



That's all folks!



Dalje // More >>

Jedna lepa repriza - Chungking Express



Pre skoro 20 godina Mare je rekao da ima jedan film koji moram da pogledam i da će mi ga doneti da ga pogledamo zajedno. Nikad do tad nisam ni čula za tog režisera, a ime filma mi je možda bilo poznato zahvaljujući nekim listama. Malo je reći da sam bila opčinjena, jer prosto ništa takvo do tad nisam gledala! Prvenstveno način na koji je snimljen u skučenim prostorima Hong Konga, i kako je radnja ispričana, a naravno i likovi i situacije - sve jednostavno u nekoj jako primamljivoj začudnosti (razgovor sa tužnim sapunom i krpom ili limenke ananasa kao prve asocijacije). Rekao je da je film jako romantičan i kao stvoren za mene, i kao toliko puta pre i posle toga - nije pogrešio.

Pre mesece dana je na programu voljenog bioskopa frankfurtskog Gete univerziteta (Pupille) bio upravo on, poklopila se 30-togodišnjica filma kao i 20-togodišnjica jednog od kuratora repertoara, kome je ovo omiljeni film. Sala je bila prepuna, u poslednjem momentu su doneli jos štolica i pomakli malo redove da bi vise nas selo napred gde je akustika bolja, i izbrojali 196 prodatih karata. Rekord od januara 2020. Nisam se setila da pitam koji film drži rekord pre toga - sigurno nije Madinov "Forbidden Room" sa kog su ljudi iz meni nepoznatog razloga odlazili ;D Publika je u ovom bioskopu uvek mesana, ako mislite da studenti čine vecinu - grešite, MADA je ove večeri stvarno bilo najviše mladih ljudi. Kada je kurator pitao da li u publici ima onih koji film gledaju prvi put, iznenadila sam se tolikim podignutim rukama, a jednoj starijoj ženi je čak izletelo jedno simpatično "Waaas?" :D 


 

Dok smo čekali film, slušali smo i pesme od Fej Vong (Faye Wong), prepoznah neke jer sam, verovatno kao i svi, posle gledanja filma prosto morala da izguglam to slatko stvorenje, te se ispostavilo da je zapravo muzičarka. Mileta mi je upravo otkrio da je obradila i Cocteau Twins, iskopala sam taj album "Random Thoughts" na YT - izvolite. Na njemu se nalazi i pesma "Dream lover" koju pored "California Dreaming" slušamo tokom filma - u pitanju je jasna obrada pesme "Dreams" od Cranberries. 


 

Ovaj film neće nikad ostariti! Ne znam da li sam više uživala tad, roneći po nepoznatom, ili sad. Ako bih mogla nešto zameriti, to je upravo toliko ponavljanje ove dve pesme. Tad mi nije upalo toliko u oči koliko sada, i ne mogu a da se ne setim komentara mog prijatelja Koste, koji je isto to istakao za glavni lajtmotiv u drugom Kar-Vaijeom filmu, "In the mood for love".

Inače ne stojim tako dobro sa filmovima ovog režisera, nedovoljno sam ih gledala. "In the mood for love" je još jedan biser koji ću rado pogledati ponovo na nekoj godišnjici, dok mi npr. "2046" uopšte nije legao (ali je gledanje filma makar upotpunio blesavi titl, tako da Tamara i ja imamo našu reč - zvekete), dok sam skoro išla sa Bastijem na "jedan od starijih filmova od režisera Chungking Express-a" ("Days of being wild") posle kog mi je rekao..ne sećam se više ni šta (ali "Paterson" mu je svakako bio gori). Bio je pušten u okviru ciklusa Kar-vaijevih filmova i na taj smo vremenski mogli da stignemo; bolje da je bio neki drugi koji nisam gledala, poput "Fallen Angels" ili "Happy together". 

Chungking Express (Chung Hing sam lam, , 1994) @IMDB

Mare, danas bi nazdravili.

2.12.2024.
Pupille, Frankfurt


Dalje // More >>