Showing posts with label uzivo. Show all posts
Showing posts with label uzivo. Show all posts

24 October 2025

XIXA @ Hafen2, Offenbach, 18.10.2025.

What a blast!

U subotu sam u dragom klubu Hafen2 slušala mistični psihodelični rok iz Arizone, uz mnogo folklora i kumbije - XIXA. Čita se čiča, da, da, kao ona čiča morada o kojoj smo Basti i ja svima pričali posle povratka iz Perua! Čiča je pivo od ljubičastog kukuruza a mi smo kao mala deca pili čiča moradu - sok od ljubičastog kukuruza skuvanog sa koricama ananasa i nekim začinima (osetih karanfilić npr.). Ali čiča** (Cumbia Peruana) je i vrsta muzike odande, koja spaja peruanski folklor sa Anda, kumbiju (koja dolazi iz Kolumbije) i psihodeliju, dok ovaj bend daje svoju nešto mračniju i pustinjsku varijantu iste.

Žao mi je što sam ih tek ove godine prvi put slušala (hvala Hafen2!) - bend ima iza sebe nekoliko albuma i EP-jeva i uz probrane pesme sa njih trenutno promovišu posledni album Xolo, koji govori o mističnom putovanju jedne osobe u pratnji psa (El Čolo, pas bez dlake tipičan za Meksiko (i generalno celu Južnu Ameriku)), mitskog pratioca duša na putovanju kroz majansko/astečko podzemlje. Pesme su na španskom i na engleskom; razigrane, plesne i ponekad mračne. Uživanje je i gledati četverac pred nama: u prvom redu su tu Brajan Lopez u šljokičastoj košulji (moja deca pogotovo odobravaju i žele istu) i Gabrijel Saliven koji se smenjuju na akustičnim i električnim gitarama i vokalima u širem rasponu (i koji su, kako sam posle pročitala, članovi i bendova Calexico i Giant Sand), dok su iza njih basista Hikit Korbel i bubnjar Vinston Votson. Sve ovo pruža mnogo varijacija unutar samih pesama i čini ih veoma zavodljivim. Moram da pohvalim malobrojnu publiku koja, premda nemačka, izgleda nije mogla da odoli te smo se svi prepustili na milost bendu.

Do sledećeg gledanja evo kratkih uspomena sa ove večeri:

Apanoayan



Cumbia del paletero* (samo delić)


*Paletero je sladoledžija pa je ovo Sladoledžijina kumbija:
Imaju sladoled na štapiću 
Imaju papaju i limun
Imaju sladoled na štapiću 
Imaju i jagode i kokos 
Ako želiš ananas ili limun 
Imaju sladoled na štapiću 
Pojedi jedan od manga

/
Paletas hay
Paletas trae
Tiene papaya y de limon
Paletas hay
Paletas trae
También de fresa y de coco
Paletas hay
Paletas trae
Si quieres piña o limón
Paletas hay
Paletas trae
Cómete una de mango
La cumbia de paletero

 








**Imali smo prilike da čujemo mnoge čiča-pesme po ulicama, kafanama i, najviše, dok smo se vozili kombijima i ostalim javnim prevozom po peruanskim predelima. Pomalo je i teško odoleti joj, pa sam ja verovatno od tad pomalo zaražena zvucima iz Perua i Južne Amerike generalno. Posle sam uz Shika Shika kolektiv otkrila mnogo kumbija umetnika/sastava koje i dalje relativno često slušam.

--------- English :) ------------- 

On last Saturday evening I listened to mystical psychedelic rock from Arizona, with a lot of folklore and cumbia - XIXA, in the dear club Hafen2. 

It reads chicha, yes, yes, like that chicha morada that Basti and I told everyone about after returning from Peru! Chicha is a beer made from purple corn, but we actually loved and drank chicha morada - purple corn juice boiled with pineapple skins and some spices (I felt cloves, I think).  

But chicha** (Cumbia Peruana) is also a type of music from Peru, which combines Peruvian folklore from the Andes, cumbia (which comes originally from Colombia) and psychedelia, while this band gives its somewhat darker and desert version of the same. I'm sorry I only listened to them for the first time this year (thanks Hafen2!) - the band has several albums and EPs behind them and with selected songs from them they are currently promoting their last album Xolo, which tells about the mystical journey of one person accompanied by a dog (El Cholo, a hairless dog typical of Mexico (and in general the whole of South America)), a mythical companion of souls on a journey through the Mayan/Aztec underworld. The songs are in Spanish and English; playful, dancing and sometimes dark. It's also a pleasure to watch the foursome in front of us: in the front row there's Brian Lopez in a glittery shirt (my kids especially approve and want one) and Gabriel Sullivan who take turns on acoustic and electric guitars and vocals in a wide range (and who, as I later read, are members of both the bands Calexico and Giant Sand), while behind them are bassist Hickit Korbel and drummer Winston Watson. All this provides a lot of variation within the songs and makes them very seductive. I have to praise the small audience who, although German, could not resist and we all danced and surrendered to the mercy of the band. Until the next viewing, here are some brief memories from the evening.

**We had the opportunity to hear many chicha-songs in the streets, bars and, most of all, while we were driving in vans and other public transport in the Peruvian countryside. It's a bit hard to resist them, so I've probably been somewhat infected with sounds from Peru and South America in general since then. Afterwards, with the Shika Shika collective, I discovered a lot of cumbia artists/groups that I still listen to relatively often. 


Dalje // More >>

05 January 2025

Pregled moje koncertne 2024.

Grails, Laibach, The Shivas, Toyboys, Einstürzende Neubauten, LHD, Baba Zula i Kreidler


~~ Grails @ Das Haus, Ludwigshafen, 27.4.2024. ~~

 
Pre tri nedelje sam slušala ponovo najvoljeniji Grails uživo. Ono šta je u startu razlikovalo ovaj koncert u odnosu na onaj u Lajpcigu pre 7-8 godina je da je ovde bilo ljudi koji su ciljano došli na koncert jer slušaju bend, dok je onomad bilo dosta studenata i njima bliskih koji su tu bili verovatno više jer je se dešava neki koncert, nego baš sam bend. U oba slučaja je Mare bio kraj mene. Iv, mladić mojih godina* koji je stajao uz mene, i ja smo se opili od muzike, a posle koncerta proćaskali pa sam saznala da ima još ljudi koji zbog koncerata odlaze daleko. (Setih se svog putešestvija vozom iz Beograda do Praga da bih slušala Nojbautene). 



Očekivano su svirali novi album Anches en Maat (kao onomad Chalise Hymnal) ali su se našle i neke starije stvari poput Origin-ing koja je bila apsolutni vrhunac večeri i vinula me visoko u oblake (inače pesma sa prvog albuma koji sam čula od njih, Burning off impurities - otkrio mi ju je Mare <3).

Evo divne Evening song sa ovog albuma:



Kosta koji hipnotisano gleda ovaj snimak na kompu; jedva čekam da poraste dovoljno da možemo zajedno na koncerte!


*Nisam sigurna da je neko od 40 leta više mladić, ali neobično mi je da kažem "muškarac" ili "čovek" koji je stajao pored mene...jer to čovek u mojim očima oslikava nekog jako ozbiljnog i dosta starijeg. Nemam pojma.

 

~~ Laibach @ Batschkapp, Frankfurt, 15.5.2024. ~~ 



 

Minut-dva sa koncerta Lajbaha pre neki dan: 

U okviru nove Opus dei turneje prvi deo koncerta su činili Brat moj, Mi kujemo bodoćnost, Vier Personen (otvorila), Država, Ballad of a thin man, Alle gegen alle i još po koja, a posle "možda ćemo se vratiti" pauze, tokom koje smo kao i na početku mrdali kukovima uz loop sačinjen od nekoliko sekundi pesme Leben heißt Leben, se nastavilo sa Leben heißt Leben, Leben - Tod i ostalim sa Opus Dei albuma. Za kraj su nam svirali pesmu koju "su intenzivno slušali u busu tokom prethodne turneje" pa naterali i nas - I want to know what love is. Poslednji povratak na scenu posle takvog veselja je pak bio udarac u želudac sa Strange Fruit i snimcima razorenog grada.

Solidno popunjen Batschkapp ali tako da je moglo ugodno da se igra i vidi scena. Die beste!

Alle gegen alle

 

Loop tokom pauze



I want to know what love is






~~ The Shivas @ Schon schön, Mainz, 12.6.2024. ~~ 







 

Kakvo prženje! The Shivas su takođe iz Portlanda (kao i Grails) i priredili su nam ludu, bučnu vožnju sa osmehom kroz svoje albume. Zvučali su kao da ih ima još makar toliko na instrumentima, neverovatno je kakvu punoću zvuka imaju. Mislim da su podigli ceo klub na noge, bilo je i nekoliko zadovoljnih vrisaka poput mog, kad su krenuli prvi taktovi omiljene pesme - Gloria. Pazarih majice i ufotkah se sa <3 Kristin Leonard. Koje sam sreće da su na njihovoj mini-turneji po Evropi prošli baš kroz - Majnc! Ako su me Grails ostavili u nekom poletnom i snenolikom stanju, onda su the Shivas učinili da ne skidam kez danima!

The Shivas - Stalking legs
 




The Shivas - Start a fire


Kao predgrupa bio je tu frankfurtski pank trojac, TOYBOYS koji su nas dobro zagrejali. Bih ih čula ponovo.





~~ Einstürzende Neubauten @ Batschkapp, Frankfurt, 8.10.2024. ~~ 

Kako je Bačkap bio prilično pun kada sam stigla i nisam našla baš neko sjajno mesto, nisam se latila fotkanja i snimanja, znajući da će biti sigurno mnogo toga na internetu. Novi album "Rampen" nisam slušala pre odlaska na kocnert, htela sam da mi to bude premijera, baš kao i sa "Alles in allem" pre dve godine (tek ću iskopati snimke na starom kompu i pustiti ih u etar), i glavni utisak mi je da je dosta miran. Uglavnom su svirali njega, ništa od mojih želja poput Alles wieder offen ili Dingsaller (ultimativne plesne numere, imho), ali je zanimljivo da kao i prošlog puta je bilo ljudi koji su između pesama tražili Susej - i kasnije ga i dobili, baš kao i na prethodnom koncertu u visbadenškoj klaonici (Schlachthof). U paketu smo slušali Sonnenbarke i Befindlichkeit des Landes <3, i pored Sabrine mislim da je sve ostalo bilo sa poslednja dva albuma. Bliksa je uvek raspoložen za neke crtice između pesama - stand-up komičar parekselans - detalje koji možda nisu za širu javnost, poput priče o pesmi koju im je poručila neka francuska šansonjerka, koja izgleda nije znala kome se obraća sa svojim zahtevima, još je htela i duet, tako da smo od te neuspele saradnje dobili pesmu "Besser isses" - "bolje je":



~~ LHD @ Elektropionir, Beograd, 24.10.2024. ~~ 

Da uhvatim ja i nešto u Beogradu, i to ne bilo šta, već tzv. Ex-Bambi Molesters! Bad Music ih je poveo na mini-turmeju po Srbiji i jako mi je drago da sam se tad zadesila tu. Videh i neke stare poznanike, mah-mah za njih! Komentarisali smo da nas ova muzika baca u neki film, kao da smo deo OST-a za novo kultno ostvarenje. Bastiju se muzika jako dopala iako mislim da takav neki surf-rock nije baš mnogo slušao, jedino mu je nedostajao vokal, šta sam i očekivala. Drugo prženje ove godine i podsetnik da moram malo češće da ih slušam! Ubeđena sam da sam snimila jednu stvar ali ne mogu naći ništa.

 
~~ Baba Zula @ Central Station, Darmstadt, 21.11.2024. ~~

Baba Zula imaju uvek novi album vredan pažnje, a ovaj je učinio bend jos svežijim na sceni, čini mi se više nego ikada do sad! (Ili sam se ja samo obradovala novom koncertu kao malo dete) 


 

"İstanbul Sokakları" (Istambulske ulice) je izašao nešto malo pre našeg koncerta te sam imala priliku da ga i čujem pre toga, ali nisam shvatila do gledanja da Perikle više nije u bendu. Kakva šteta, čovek je prosto pojava i kao neki dobri duh iz čarobne lampe! Ne bih rekla da je tu umesto njega, ali gledali smo i novu članicu benda Esme (Muratovu ženu, mislim) koja između ostalog ima ulogu i vokala. U dvema pesmama smo čuli neku za mene ne toliko poznatu igru sa jezikom koju Esme samouvereno izvodi (tako zamišljam neko obraćanje poglavice ili dominantne životinje svom krdu) - poslušati npr. Pisi Pisi Halayı. Neke od novih pesama deluju dosta kritički (o novcu, stanju u Turskoj - smanjenju sloboda, femicidu, ekološkim problemima turizma, a na kraju prve izvedene pesme bila je i poruka da Nemačka treba da se probudi - o, slažem se!). Usemplovani zvuci Istambula (žamor, železnička stanica, ptice) su stopljeni u kratke solaže - primetićemo da ove pesme u nazivu sadrže reč "taksim" a to je upravo kraća improvizaciona solaža, koja je nekad davno bila popularna forma uličnih muzičara. 

Slušali smo naravno i stare hitove - vrhunac koncerta mi je bio nešto drugačiji aranžman Özgur Ruh. Murat je bio raspričan, govorio je o nekim uzorima (pesniku Mesimiju - "nepoznatom" pesniku čije pesme svi znaju ali ne i ime njihovog tvorca - to je valjda i najveći dokaz nečije veličine, primetiće Murat), te kako je sklepao neke svoje instrumente i kakva su im imena (mali saz se zove patuljak (mislim da je "đuđe"?), ne znam koji instrument se zove raketa), i tako. Basti jako voli njihove koncerte jer imaju lep odnos i dijalog sa publikom koji se zaustavi taman da ne krene u pravcu podilaženja. Ovog puta nisu sišli u publiku, ali ne moraju baš ni svaki put! Posle koncerta smo samo na kratko pozdravili bend, pitala sam ih kada će ponovo u Srbiju, te rekoše da nisu ništa planirali, ali bi možda mogli na leto. Ako neko zna promotere koji bi se zauzeli, eto prilike :)

Ovde su dva kratka inserta, druga pesma počinje na oko 00:54




~~ Kreidler @ Hafen 2, Offenbach, 14.12.2024. ~~

Kreidler slušam po treći put, u istom klubu Hafen2. Čim sam videla da imaju novi album "Twists (a visitor arrives)" i spremaju turneju, pomislila sam da moraju svratiti ponovo. Moje radovanje koncertu je bilo još veće čim sam shvatila da će me tih dana posetiti moj dragi prijatelj Milan, te da ću moći da podelim ovo iskustvo sa njim, koji dotle i nije nešto slušao bend, ali je bio veoma otvoren da ih vidi uživo. Avangardni neo-kraut začinjen elektronikom koji uživo zvuči još bolje i prosto te tera na mrdanje. Kao i prošlog puta, bilo je dosta ljudi koji su igrali (poznata je moja primedba da ljudi na koncertima u Nemačkoj većinom stoje nepomični), pogotovo jedan dosta stariji čovek koji je svima dao zadatak - bilo me je sram da ga usnimim, ali trebalo je, makar deset sekundi, pa to puštati svima u vidu "how to be cool, edition for dummies" :D Usnimih samo jednu pesmu i to malo iz lošeg kutka pa zvuk nije verodostojan, ali neka stoji kao mali vremenski zapis. Ono šta volim kod bendova je kada i pored predstavljanja novog albuma prođu kroz svoju bogatu zvučnu istoriju, i to je sa ovim bendom gotovo zagarantovano (Jaguar je bio najveći hit). Ali novi album zvuči o p a k o! Kraj koncertne godine zbilja nije mogao bit bolji.
 




 
 



That's all folks!



Dalje // More >>

08 June 2017

Kreidler @ Hafen 2, Offenbach

Kreidler
03.06.2017. Hafen 2, Offenbach




Sada vec veterani iz Dizeldorfa koji od 1994. mesaju kraut rock, avangardu, pop, elektroniku, younameit. Konacno ih i ja uhvatih u Nemackoj, vec sam mislila da ne izlaze iz svog sela, osim u slucaju Berlina. Na promociji novog albuma "European Songs" bilo je i prethodnih albuma, pogotovo su se izdvojile pesme sa albuma "Mosaik". Prvi bis (pesme sa "Tank" i "Mosaik") je bio jedan od najboljih koji su moje noge osetile. Koncert je bio definitivno za pamcenje, mislim da nije bilo osobe od 7 do 77 koja nije djuskala.



U petak 9. juna sviraju i u Beogradu, u okviru Dis-patch veceri, ne bi bilo zdravo zaobici nesto ovakvo.

Dalje // More >>

02 November 2015

Battles uzivo u Frankfurtu

Battles
Koncert i predstavljanje novog albuma "La Di Da Di"
31.10.2015. Zoom, Frankfurt





Kakva demonstracija energije!
Ja najiskrenije ne znam kako cu moci da slusam studijske verzije njihovih pesama posle sinocnog koncerta. Mislila sam da ce to vece biti pre predstavljanje "La Di Da Di" kako to obicno biva kada bend ima novi album, a zapravo je bio radosna mesavina svih albuma i kruna umetnockog zanosa ovog benda. :) Bilo je nemoguce ne prepustiti se ovoj muzici, noge su same radile sta su htele a osmeh se nije skidao sa lica. Cuh od vise ljudi kako je nemacka (a pogotovo frankfurtska) publika mrtva, no ono sta sam videla sinoc je bila susta suprotnost. Dugo nisam videla publiku koja je uzivala u momentu svakim delicem svoga tela. (Dodatno, niko nije uspeo da me iznervira ili ugrozi dozivljaj, sto je prosto nemoguce recimo na koncertima u Beogradu) Sto je primeceno i od strane benda koji je istakao kako je to sinoc bila najrazigranija nemacka publika, a uspust prokometarisao (mislim da je u pitanju bio Ian) da im se grad cini boljim od Berlina :D

Nije bilo mnogo price izmedju pesama, jer su "zeleli da se sto pre bace na posao". Gitarista i basista Dave Konopka je bio glavni i vrlo zabavni komunikator sa publikom; tako nam je npr. izjavio da su, posto se nalaze u prestonici poslovnog centra Nemacke, obuceni kao bankari (ali vikendom) :D (a zapravo uvek izgledaju tako). Kada je spazio momka u prvom redu koji je imao isti dzemper kao Ian Williams (i meni se cinio poznatim, da li iz nekog spota ili slike sa intervjua), pitao da li je resio da za Noc vestica bude - Ian Williams? :D (Ian je potvrdio da je svoj dzemper takodje kupio u Nemackoj)




Laboratorija zvuka


Pocetak koncerta definitivno je obelezila "Atlas", prva pesma koju sam cula od njih, malo prearanzirana i sa nasnimljenim vokalima decijeg hora (ili mi se tako cini) koja i dalje, posle osam godina, zvuci izuzetno sveze, savremeno i inovativno. Najveci hit na koncertu je bila "Futura"; zaboravite studijsku verziju i slusajte snimke sa koncerata koji se mogu naci! Usnimih prvi deo pesme, cisto da bih mogla redovno da se podsecam da nista nisam sanjala niti izmislila:



Sudeci na osnovu tih nekoliko odsviranih pesama, novi album deluje dobro. Pazarih album pa ce se slusati u narednom periodu :)

Ne bih vise nista pisala u ovom momentu, mada od utisaka hocu da implodiram ("ne zelim nista, samo se hvalim"), mozda samo klimnula glavom i rekla da je ovaj bend vredan ma kog cimanja i da, ako se nadje u realnom radaru oko vaseg sela, ne oklevate ni tren.

Ostaje mi da uzivam u pomesanim melodijama sa ova dva kasnooktobarska koncerta koja su mi obelezila muzicku godinu do sad.

Dalje // More >>

Julia Holter uzivo u Frankfurtu

Julia Holter
Predstavljanje novog albuma "Have You in My Wilderness"
29.10.2015. Brotfabrik, Frankfurt



Nisam znala kako Julija izgleda na sceni, ali svakako nisam ocekivala tu neku cudnu opustenost i humor (ponekad pokusaje istog), pre nekog...ozbiljnijeg. Shvatila sam skoro kako nisam mnogo upoznata sa spoljasnjom predstavom mnogih umetnika koje slusam poslednjih n godina, radi se o tome da mi to ne igra neku veliku ulogu i ostavlja prostor za iznenadjenja na koncertima :D, te sam tako do sad u glavi uvek imala sliku Holterove sa nekog intervjua, na kojoj je izgledala jednostavno receno ozbiljno. Kada su se njih cetvoro popeli na scenu i krenuli sa svirkom i pesmom koja je bila toliko odbojna (najvise zbog nacina na koji je ispevana), nisam bila sigurna da li je to uopste Holter ili predgrupa (predumetnica?) Delphine Dora (koju sam svesno propustila zelevsi da se malo odmorim posle posla pre koncerta a istina je da mi je i njena muzika, tj ono malo sta sam cula tih dana uoci svirke, delovala dosadno i iz nekog drugog filma), no kada je nastupila sledeca pesma, odahnula sam i prepustila se novoj avanturi. Tokom nesto vise od sat vremena i bisa sa dvema pesmama slusali smo uglavnom pesme sa novog albuma i delice inspiracije koje je umetnica podelila sa nama. Saucesnike na albumima i zivim izvedbama cine (rekla bih redovni pratioci) devojka na violi, bubnjar i kontrabasista. Iako je mozda u momentima delovalo da Julija svira samo zato sto je tu eto neka publika (ne zbog izvedbe koja je vise nego odlicna, nego tih komentara izmedju pesama; ne mogu da se odlucim da li se radi o usiljenoj opustenosti ili jednostavnoj prirodnosti pri svesnosti sebe) koncert je bio mnogo lep i prepun divnih harmonija i neznosti.



Mislim da je jedna od stvari koja me je toliko privukla ka Julijinoj muzici njen glas i nacin pevanja, koji u istoj pesmi ume da zazvuci kao slatki glas nekog devojcurka, koji onda u momentima ima gestikulaciju i govorne pokrete svojih muskih vrsnjaka (ne umem bolje objasniti), a onda prevagne nezni, vilinski glas koji zvuci kao najepsi suncevi zraci koji miluju jutra. I sto je muzika kao celina bila nesto drukcije od onog sta sam najvise slusala u tom momentu. Omadjijala me je jednostavno svojim za mene prvim albumima ("Tragedy" i "Ekstasis") - mislim da sam "Ekstasis" i pogotovo numeru "Our Sorrows" vrtela barem na nedeljnoj bazi te godine, dok mi se sledeci "Loud City Song" nije toliko svideo - te me je vrlo obradovalo kada sam posle predstavljanja jedne od novih pesama cula prve tonove "Marienbad". Koje je Julija prekinula, da bi se saputnica na violi nastimovala (uz reci "ova nam pesma uvek ispadne problematicna"), i da bi nam otkrila svoju inspiraciju koju je dobila tokom gledanja filma "Prosle godine u Marienbadu". Radi se o fascinaciji statuama koje su joj delovale gotovo ljubomorno na ljude koji svoju mogucnost da se slobodno pomeraju ne koriste. Film nisam gledala jos uvek, oni koji jesu mozda ce prepoznati ovaj momenat.

Zatim smo imali demonstraciju straha od plehanih instrumenata ("zar nemate to nekad i vi? strasno...a uskoro ce i Noc vestica") u "Horns Surrounding Me" sa prethodnog albuma "Loud City Song", koja mi je delovala ubedljivije nego na albumu, i nekoliko novih pesama, izmedju ostalog "Silhouette", "How Long", koju je napisala tokom boravka u Berlinu ("..koji je jos jedan grad u Nemackoj, ako niste znali" :D ) i namenila svim ljudima koji su dosli tamo da zive ("Do you know the proper way to ask for a cigarette?"). Koncert se zavrsio sa "Sea Calls Me Home" tj. posle bisa zapravo sa jos dvema novim pesmama, moguce novom omiljenom "Vasquez" i "Have You in My Wilderness". Aparat mi se nije uzimao u ruke te se odlucih da zabelezim samo poslednju pesmu, no sada mi je malo zao sto nisam uhvatila "Vasquez", jer evo slusajuci album kod kuce, vidim da je uzivo zvucala snaznije a istovremeno tananije. Pozelela sam da refren "No one knows the stoooOry.." traje i traje u nedogled...Da je citav koncert cinila samo ova pesma, ne bih nista zamerila, jer je to bila jedna od ubedljivo najlepse uzivo odsviranih pesama koje sam imala prilike da cujem. Cele veceri mi je odzvanjala u glavi, sa njom sam se i probudila, i nadam se samo da cu je jos dugo drzati u sebi.



Dalje // More >>

08 July 2013

Musentango







Flexipunk sintisajzerijada ☈
Beograd, klub Laika, 03.07.2013.

First she took my hands
Somehow I believe
Then she took my eyes
Somehow I believe,
somehow I believe
⚳⚳⚳

|masina|muskarac|zena|: The Flesh Community | Lebdi & Koneyn | YusYus + A Nurse Called Mike (Bec) + Nitkov sa odabranim plesnim hitovima = ubersjajna tanc vecer
//Jos samo kada bi postao smekerski fazon da nesto pocne i pre poslednjeg Dnevnika, stvar bi bila jos bolja :)

http://thefleshcommunity.bandcamp.com/
Prvi od dva za mene nova sastava, The Flesh Community (Beograd/Melburn?) doneo je sountrack za giallo filmove na momente zacinjene tezim industrial-plesnim tonovima:

The Flesh Community "The Hottest Day"



The Flesh Community "Learning" milicija&stuff



https://soundcloud.com/lebdi
http://koneyn.blogspot.com/
Dragi Sanjin i Kostin dvojac je vec pomogao u otkricu novih pokreta tela i navikao na izazovan zvuk koji ne prestaje da se vrpolji i razvija na svakom sledecem nastupu, te veceri ovako (samo bez Marine):

Lebdi & Koneyn "Nikako" i "Ezra"



Lebdi & Koneyn "Against" i na zahtev mase "CFK"

Falila je samo jos _ona_ ▽ ▽

Lebdi & Koneyn retro: "naj"

(prvi zvuci u Festu prosle godine, nestala "naj")


http://yusyus.bandcamp.com/
Na kraju vatra: YusYus, ~minimal-synth-wave sastav iz Subotice/Backe Topole, koji je meni licno bio mnogo sladak (epitet mozda nije u skladu sa predstavom ali ima istomisljenika), sa kabaretski zavodljivim nastupom. Jedva cekam sledeci. I nove zgrade!

YusYus "Symbols of Death"



uvek inspirativna "Tainted Love" u YusYus orkestraciji


Sjajno Flexipunk vece, moar please!








ps.

intimni hit veceri, nudge nudge say no more


Playlist @ Youtube
Svi snimci su u HD formatu (kompresovani zbog yt) tako da mozete prebaciti na taj kvalitet jer je po defaultu neki nizi

☼ ☼ ☼

Dalje // More >>

26 April 2013

Balkan Çöl Aslanları







BaBa ZuLa (Levent Akman, Murat Ertel, Coşar Kamçı)

Beograd, festival Todo Mundo
20.04.2013. Dom omladine

Prelepi i iskreni ljudi, zanosan, emotivan, energicno-psihodelican i iskren nastup. Dovoljno za zivot.
Htedoh reci - bila sam pod jakim utiskom sa koncerta - ali zapravo me to stanje kombinacije hiperuzbudjenja i ispunjenja jos uvek drzi toliko da gotovo neprestano vrtim omiljene pesme sa nastupa (ako bih se usudila da izdvojim).
Teşekkür ederim! ~~


Beautiful and honest people,
ecstatic, emotional and captivating performance of Free spirit. Thank you BaBa ZuLa!


BaBa ZuLu sam vise puta cula poslednjih godina prethodne decenije, ali sam veliku paznju, iz koje se ubrzo izrodila prava ljubav, obratila tek tokom i nakon gledanja filma koji (bi trebalo da) rusi predrasude i otkriva jedno bogato ovozemaljsko carstvo - "Crossing the Bride - Souond of Istambul" (Fatih Akin, 2005). Ako ima takvih koji ga nisu pogledali, preporucujem, jer je uzivanje zagarantovano, uz upozorenje da ce se zelja za ponovnim gledanjem javljati vrlo cesto :) (Mislim da se cak u celosti moze videti na youtubeu)

Iako je bend vrlo koncertno aktivan, uspela sam da ispromasujem mnoge pogodne datume i gradove, a prosle ili pocetkom ove godine sam planirala da napravim kratku ekskurziju do jednog od omiljenih gradova - Beca - kada je trebalo da sviraju, no ni to se nije uklopilo u posao i (ironicno) zivot koji poslednje ~tri godine izgleda tako sto se svakih mesec-dva pasos pakuje u ranac i brine ko ce pricuvati macka. I taman sad, kada je ovogodisnje prolece izistinski stiglo, kao da je i ono cekalo..

:D Good evening Prag!

Koncert je nacet samim otelotvorenjem slobode,

Özgür Ruh (Free Spirit)


Dalje je Murat, radosni i sarmantni Free Spirit sa specificnom i neodoljivo-lenjom intonacijom, gotovo izmedju svih neumornih egzibicija na instrumentima pricao i objasnjavao publici i sirio humor i dobar duh.

Befindlichkeit des Balkans,
uvod u pesmu "Sıpa"



"Sıpa"



Coşar je pravi lav na bubnjevima/svim perkusijama, dok Levent sa detinjim izrazima lica i zanosa u toku sviranja izaziva istinsku milinu u stomaku.







"Çöl Aslanları" (Desert Lions), (jedna od omiljenih)




"Abdülcanbaz",
u kojoj Levent i Murat vode u plesni obracun na sveopstu radost prisutnih


(nedostaje poslednjih ~30sekundi zbog pune kartice)




"Hopçe" je zasigurno jedna od onih koja i najtvrdje dize na noge, a ovog puta je Murat obezbedio sebi mesto prvo na pokretnom zvucniku, da bi ubrzo krenuo da skace sa jedne stolice na drugu, krseci put kroz publiku koja je neminovno bila u ekstazi i iznenadjenju - sve vreme ne prestajuci da svira i maltretira svoj saz. (Setih se jednog teksta: "If you’ve never heard Turkish saz played through a variety of effects — fuzz, sustain, phase shift, wah-wah — here’s your chance."
Pomeranje stomaka i emocija, zaniye i psihodelicni izleti, spontanost kao koncept, hiptonitisuca neizdrljivost, i tako u krug - "Kelebekler Kuşlar" (Butterflies on Birds, turski banjo :D), stari hit "Istanbul Çocukları",..
Mozda je jedino falio dodir zenskog senzbiliteta u vokalima, ali eto novih ocekivanja za buduce nastupe :)





improv (nosem ;) )





"Babasız Kızlar Balosu"

(i ovde nazalost fali kraj, najverovatnije sam sama nesto sjbala)

: )




Playlist @ Youtube
Napomena: svi snimci su u HD formatu (kompresovani zbog yt) tako da mozete prebaciti na taj kvalitet jer je po defaultu neki nizi

Bulutların üstünden
Bıraktım ben kendimi
Sonunu düşünmeden
Duygular sarınca beni..

Over the clouds
I left myself
Without thinking of the end
When feelings surrounded me..

☼ ☼ ☼

Dalje // More >>

06 February 2013

How to bring a Blush to the Snow

Beograd, 26.01.2013. Slatki bivsi (Brace Nedic, bez a, 7)
Tearpalm & Pt predstavljaju Osvit





Drustvo okupljeno u Slatkom bivsem imalo je zadovoljstvo da se, taman kada se grad smirio pod neznim slojem snega, upozna sa Osvitom, delom koje je nastalo kao rezultat zajednickog rada Pitija i Tearpalma. Beogradska premijera je na mene ostavila jos bolji utisak od samog albuma - kao jasnije utemeljenu i izglancanu celinu koja se krece po vrlo pitkim ambijentalno-gitarskim pejzazima uz dosta voljenog i pomalo mracnog elektro-zvuka svojstvenog za Tearpalma.

From the long forgotten garden, on a ship tie to the mast
I'm sailin' over to Damascus, driven forward by the past


Pitijeva downtempo gitara je dosla do veceg izrazaja i bila ta koja je najvise doprinela osecaju udobnog ljuljuskanja u pasend zagrejanim kupeima sa velikim prozorima. Mozda i nije tako lose sto nisam dovoljan poznavatelj njegovog stila, te sam mogla da se bez ikakvih referenci neoptereceno upustim u zvuke.
Tearpalm je tokom svojevrsnog (i vrlo plodnog) egzila na jug pokazao svoj dasein kroz energicne koncerte i zanimljive saradnje (Damjan Brkic (Crno dete, Klopka za pionira), Crocodile Tears, Pt (Goribor)) i kroz vise novih albuma ("2", "5", "Ghost Cumulus In Belgrade Night Sky", "The Complete Tale of Karma Sleuth", a kao najsvezije - ucestvovanje na odlicnoj kompilaciji "Fusion Mutation 2"), medju kojima je i "Osvit" koji pruza pomalo drukcije, mozda i neocekivane setnje (no sa jasnim upozorenjem!). Ostavivsi prostor za nova istrazivanja i pustivsi da se njihovi senzibileteti nadju na pravom mestu - stvoren je jedan primamljiv i osvezavajuci gotovo klupski zvuk.
Verovatno najlepsa stvar u citavoj prici za nas okolo je sto ovakav dar svako ponaosob moze da razvija u sta god pozeli. Drago mi je sto ovo putovanje jos uvek nije zavrseno, mislim da se polako nazire sledeca stanica ;)


And in the long forgotten chaos, sits the one I'm looking for
Sailing over to Damascus, landing on this desert shore


"Sakriven II"





Dok su mi se na albumu najvise svidele "Geburah" i "Gaia Rock", najjaci utisak tokom nastupa mi je ostavila prearanzirana "Gaia" koja je sva bila u nekom pretecem tonu i dizala tenziju do katarzicne zavrsnice.

"Gaia" u potpuno drugom ruhu


"Geburah"






Nisam zaboravila na sjajne video uradke - koji su se utemeljili kao bitni proteini koncertne snage - sada tako osvezeni, jarkih boja u novim kompozicijama i vise dosli do izrazaja sledece veceri tokom nastupa na domacem terenu u [Panic Room] Zici, gde smo slusali Tearpalm u osnovnoj postavi koju cine Marko, Dimitrije i Marina i koji garantuju dobro uklopljene neobicne spojeve i tu divnu melanholiju isprepletanu bukom, posebno izrazajnu na zivim nastupima.






"Untitles (For Sandra)" i od ~ 7:50 "Citizen Cain"


I vecer pre smo slusali eksplozivnu "120 Days of Sod Off" i oslobadjajucu "No more terrible Sons", meni posebno dragu stvar, koja tad bez Dimitrija i svojstvenih mu bravura ipak nije dovodila do takvog implozivnog stanja svesti kao ovde >


"No more terrible Sons"


Dimitrijevi izleti i melodicni detalji dolaze do posebnog izrazaja tokom duzih improvizacija noseci sa sobom gotovo prijateljski i optimisticni zvuk, najradije vidjen tokom "1999-2009" koja je u stalnom trazenju svog konacnog oblika. Posle tolikih koncertnih godina bilo je i ocekivati da ce se iz Markovog i Dimitrijevog senzibiliteta oformiti nova, povremeno ukrotljiva, neman. Ne bunim se, naprotiv.

Nova buka kao zavrsnica (pitam se u sta ce se izroditi ovo? :D )

"120 Days of Sod Off"






.

https://vimeo.com/marraj
http://plavotkivo.bandcamp.com/
http://tearpalm.bandcamp.com
http://soundcloud.com/tearpalm

Dalje // More >>